A do njih je relativno jednostavno doći. Biljka od koje se radi konop koji se koristi kao potplat veoma je česta na zapadu Europe, a platno, koje se koristilo na gornjoj strani nije trebalo biti pretjerano meko i skupo. Ipak, bilo je bitno pronaći dobrog majstora esparagaterosa koji zna izraditi kvalitetan potplat, jer je on bio najslabija karika u dizajnu ovih cipela. Nakon što je potplat bio ispleten, sve što je trebalo napraviti bilo je ušiti tkaninu i vrpce i ženska espadrila bila je gotova. Upravo radi toga, ovu vrstu cipela su nosili svi, od radnika do plemstva, a u njima je u 13. stoljeću čak marširala i vojska kralja Aragona.
Od tradicije do modnog dodatka
Tradicionalno, svatko je u svom domu imao barem dva para espadrila, u dvije boje:
crne – nosile su se za rad, jer se na crnoj tkanini nisu vidjele mrlje od prašine i zemlje
bijele – čuvale su se za posebne prigode, poput slavlja, plesova i svetkovina.
https://www.youtube.com/watch?v=qiMXnj-brMg&t=90s
Iako one nikada nisu u potpunosti nestale iz Španjolske i Portugala, dugo vremena bile su samo dio tradicije i kulture područja te se nisu smatrale posebnim modnim dodatkom.
Ipak, sve se to promijenilo 60-ih godina, kada ih je u slavni Yves Saint Laurent uključio u svoju kolekciju za odmor, koja je predstavljena na modnim pistama u Parizu. Odjednom, ove ženske cipele su se mogle vidjeti posvuda. Od izloga trgovina i ulica gradova pa sve do stopala slavnih glumica poput Sofie Loren, Jacka Nicholsona, plemenitaša poput Grace Kelly, umjetnika poput Pabla Picassa, pa čak i slavnog predsjedničkog para Johna i Jacqueline Kennedy.
